Dakle, odbili su zahtjev Eu da ne iskorištavaju nastalu situaciju za dizanje cijene energenata. Kažu da nisu članice Eu što je istina jer su na dva referenduma odbili pristup pa da nemaju nikakvu obavezu solidarnosti te da će nam prodavati svoju robu po tržišnim cijenama što će članicama Eu izbiti iz džepova dodatnih oko 20 milijardi $ i preseliti ih u njihove fondove za crne dane...

I amen!

Ono što nisu rekli je da su od 1973. prihvaćeni od te iste Eu u Eu Gospodarski pojas i da po toj osnovi imaju sve moguće gospodarske i ine koristi, praktički iste kao da su u Uniji...

Vidjeti ćemo hoće li ih netko iz Eu na to podsjetiti....

Još malo o trgovanju plinom.

Znate li kako je Ina gubila na natječajima za dobavu plina? Tako da je ili slala nepotpune ponude ili kasnila sa njima.

A znate li tko je dobijao poslove?

PPD....Prvo Plinarsko Društvo....." vlasnika" Pavla Vujnovca koji je tom metodom od koje se dizala kosa na glavama sindikalista u Ini koji su i javno upozoravali na nju, za dvije godine osvojio 30% tržišta RH...i sa 53 milijuna kuna prihoda koliko je imala 2011. za samo deset godina dogurala do velebnih 20,9 milijardi 2021.
U stvari , niša za uspon PPD se otvorila kada je ministar gospodarstva u Vladi Jadranke Kosor bio Đuro Popijač koji je pokrenuo proces liberalizacije tržišta plina u RH.
Taj isti Popijač se po odlasku sa mjesta ministra u saborske klupe oštro protivio privatizaciji Petrokemije koju je gurao Čačić pa je čak izjavio da ne postoji razlog da se Petrokemija proda.....Vjerojatno zbog tako odriješitog angažmana na spriječavanju privatizacije Petrokemije su ga kao velikog poznavatelja problematike 2017. uhljebili baš u nju na mjesto predsjednika njene Uprave no onda je na vlast došao razorni tandem Dalić - Goran Marić koji je mislio da je treba privatizirati pa je ona ipak " privatizirana".

Poprivatizirao ju je 2018. Pavao Vujnovac a Đuro Popijač odjednom nije više nije imao ništa protiv da se ona privatizira pa je tako ostao predsjednik Uprave Petrokemije.

Velika bi nepravda bila ne spomenuti i drugog ministra koji se skrasio kao " siva eminencija" u PPD, nezaboravnog Ivana Vrdoljaka za kojega je tamo negdje 2014. Vujnovac izjavio da mu nije ništa pomogao u strelovitom usponu i da ga on samo pozna jer da su obojica dečki iz malog mjesta Osijeka i ista generacija no, činjenica je da baš za vrijeme kad je Vrdoljak bio ministar gospodarstva od PPD počinju kupovati plin velike državne tvrtke poput HEP- plin, Petrokemija itd. naravno nakon što je Ina gubila poslove na opisane načine na natječajima.

I, naravno, u Društvo Značajnih Prijatelja PPD treba svakako uvrstiti i Franu Barbarića koji zaključuje štetne ugovore po HEP sa PPD u kojima se, navodno, velika gotovina na nezakonite načine slila u PPD a osobni je veliki frend Andreja Plenkovića, baš kao što je to i Škugor kojega sad niječe i pravi se grbav na sam spomen njegovog imena kao što se i Petar pravio grbav pa zanijekao Isusa kad je zagorilo, pa se općenito smatra da je i Andrej Plenković svetac zaštitnik plinskog krim biznisa u Hrvata i osobni zaštitnik Vujnovca, Vrdoljaka, Popijača, Barbarića, Čorića @ co. koje čuva od Uskoka i sličnih institucija.

Dakle, ako istražitelje to bude zanimalo i ne budu spriječeni u širenju istrage o ovom Škugor @ co mažnjavanju milijarde i + kuna moglo bi se još svašta otkriti jer valjda nitko u ovoj zemlji ne vjeruje da bi ovakve, u biti sitne ribice , mogle samo tako odnijeti ispred nosa krupnih riba toliku lovu a da one nemaju nikakav šušur...

Mogla bi se dogoditi velika plinska eksplozija....

Srce mi se kida a duša mi plaće nad sudbinom Scholzove Njemačke u nadolazećoj zimi....jer se, eto, nepouzdani i autoritarni Putin " zaigrao" sa nekakvim pumpama pa plina jedan dan malo ima pa ga onda za nekoliko dana ima malo još manje što sve ima za posljedicu da se podzemna skladišta inače Rusiji prijateljske zemljice, Njemačke, koja se, istini za volju, iz istih razloga kao i Hindenburg i Hitler, po treći puta u zadnjih sto godina pokušava uvaliti u Ukrajinu pa njeno oružje tamo po treći puta u zadnjih sto godina ubija Ruse jer ih oni tamo iz 27 milijuna razloga ne žele vidjeti ni u tragovima, ne pune brzinom i količinama plina koji život znači kako bi to bilo drago srcu samoga Scholza i njegove zemljakinje Ursulice van der Lažem kad Zinem .....

A da je Putin pravi čovjek, državnik i prijatelj Njemačke on bi slao prijateljskom njemačkom Reichu plina i nafte koliko god im treba da mogu u toplini hala proizvoditi sve nove i nove količine panzer haubica PZ 2000, Geparde, panzerfauste i ostalu galanteriju za ubijanje Ivana kako bi mogli ispunjavati narudžbe novog Bandere, Volodimira Zelenskog, i njegove neo nacističke armade, nastavljačice slavnih tradicija Organizacije Ukrajinskih Nacionalista i Ukrajinske Ustaničke Armije koji su za račun nacističke soldateske i Stolzovog i Ursulinog SS djeda poslali na onaj svijet stotine hiljada Jevreja , Poljaka, Rusa....

Ali eto, nije on takav....pa bi uskoro civilizirana Njemačka mogla poraditi na tome da kao odgovor udari Rusiji sankcije broj 9 10, 11 12 13 14 15 16 itd....ako Rusi prije ne doguraju do Kijeva pa ih oslobode brojanja.......

VLADA, CRKVA I POVRAT IMOVINE

I eto, samo tako. Dok se liste lijekova i medicinskih usluga bez participacije kljaštre iz dana u dan jer je Državni proračun zvanićno na dijeti pa HZZO kronično "nema novaca" i zbog toga nas maltretira degradiranjem kvalitete i dostupnosti zdravstvene zaštite a kardinal Bozanić istovremeno drži za zimnicu teške milione po Vatikanskim špajzama i pitaj boga gdje još, vlada daje staru austrougarsku palačetinu i najljepšu biser vilu u Puli poznatu kao Idola vrijednu 19,7 miliona kuna, za nula kuna! S obrazloženjem da se radi o kompenzaciji za imovinu "otetu" Crkvi u vrijeme "komunizma"

Ova Vila, sa vrhunskim uređenjem interijera, 12 hektara zemljišta i najljepšim pogledom na more u Puli, koja je bila zamišljena kao gajba za ljetnu ljubav mladog bračnog para princeze Eleonore Marie, prve kćeri K&K admirala i nadvojvode Karla Stefana von Habsburga – Lothringena i mladog K&k kriegs marine časnika Alfonsa, također von, Klossa je samo jedna od brojnih palača i vila koje su vlade ili lokalne vlasti odnarodile i sa istim obrazloženjem po onoj: "Tko ima, dati će mu se!" prenijele u trajno vlasništvo najvećem dobitniku u pretvorbi i privatizaciji svetoj majci Crkvi. Tako su uz ovu šaptom otišle palača Stracabossco u Splitu, Veliki Kaptol u Sisku i još pitaj boga koliko njih u gotovo svakom našem većem gradu.

O svim tim povratima se u javnosti općenito malo zna jer je većina dosadašnjeg "povrata", svega i svačega, promijenila vlasnika-državu u strogoj diskreciji pa do dana današnjeg nigdje nije objavljen podatak koliko je u stvari vazal Hrvatska "vratila" sebe svom dominusu Vatikanu ali se zna da su otišle npr. velike površine šuma koje sad župnici sijeku kako im volja jer im se nitko ne usudi zamjerati.

Doduše, nikoga ne bi iznenadilo da ni Ministarstvo državne imovine ne zna koliko je toga otišlo Bogu na korištenje no nije nezamislivo niti to da se sve odvija u tajnosti kako se javnost ne bi uzbuđivala saznanjem pravih razmjera dvije crkvene povijesne mega pljačke: one prvobitne koja je trajala od pokrštavanja Hrvata do 1945. i ove, najnovije, u ovoj moralno i materijalno propaloj državetini iz koje bježi glavom bez obzira tko god može a koja traje, eto, već 27 godina i u kojoj joj "vlast" po slovu i svetom duhu Vatikanskog ugovora, tog Qualitera br. 2...... kojim se Hrvati potčiniše i postadoše vazali ovaj puta Vatikana .... "vraća" ono što su im komunisti te 1945. nacionalizirali pa vratili prvobitnom vlasniku, narodu. Koji je u konkretnoj vili napravio Dom za starije i nemoćne osobe. A onda je došla demokratska vlast koja nije bila sposobna niti da održava ono što je gotovo dobila pa je je građevina dovedena u takvo stanje da su 2011. morali starčeke preseliti. Jer, naravno, nije bilo novaca za njeno održavanje. I sad se na kraju balade kao spasitelj pojavila crkva koja poput supa kruži Hrvatskom i traži ovakve zapuštene građevine da ih onda na konto "povrata otetog im" i spašavanja od daljnjeg propadanja iskamči od države za nula kuna.

Okoštaloj u sasvim ovo svjetskom materijalizmu crkvi nije ni najmanje odiozno tražiti ovakve povrate kakvi su u demokratskom sekularnom svijetu u kojem crkva kao i svi drugi kad joj nešto treba, to kupuje, jednostavno nezamislivi. No, ne i u jedinoj vazalnoj državi u Europi, Hrvatskoj. U kojoj je uzoriti kardinal Bozanić svojevremeno ucjenjivao sisačkog gradonačelnika Pintarića da mu neće dati biskupiju ako mu ovaj ne prepiše zgradu Velikog Kaptola za nula kuna pa je njegov poslovni duh i u ovom slučaju očit. A i zašto bi joj bilo mrsko kad vrijeme radi svoje pa će, jer "tempus fugit", sve ovo jednog dana pasti u zaborav a imanje će ostati...plus, nezaboravan pogled na more... pa je kontra usluga političke podrške koju će RKC pružiti svojim dobrotvorima s praktičke strane zanemariva.

Oznake: povrat imovine crkvi pula

IZGLEDA DA GOSPODIN PLENKOVIĆ NIŠTA NE SHVAĆA


Kada su u listopadu 2008. u sred Zagreba u mafijaškim sačkušama ubijeni Ivana Hodak, mlada odvjetnička pripravnica i kćer mnogo poznatijeg i u brojnim procesima djelatnicima kriminalno političkog miljea angažiranog Zvonimira Hodaka i vlasnik Nacionala Ivo Pukanić, autor brojnih članaka koji nikako nisu mogli biti po volji djelatnicima iz, također, kriminalno političkog miljea uz koga je kao kolateralna žrtva na asfaltu parkirališta ostao ležati u lokvi krvi i njegov direktor Niko Franjić, nastala je kriza vlasti jer je to bila samo kulminacija svega onoga što se do tada događalo po Metropoli pa su građani, napokon, shvatili da više nitko nije siguran niti na ulici niti na svojim kućnim vratima.

Ta su ubojstva bila krvava kulminacija do koje je došlo nakon što im je prethodilo nekoliko desetaka ubojstava, od kojih većina ni dan danas nije riješena a počinitelji pronađeni, koja jesu u javnost unosila uznemirenje ali nisu imala nekakav posebni politički naboj jer se smatralo da je to nešto kao nekakva unutrašnja stvar podzemlja pa nisu potaknule vlast na djelovanje ali se nakon ovih ta ista javnost sjetila i nesretnog građanina Dominija koji je, također, stradao samo zato što se u krivom trenutku našao na krivom mjestu pa je počela povezivati sve u jednu cjelinu i došlo je do krize Sanaderove vlasti.

I onda se Sanader razmahao. Umjesto da javnosti položi račune za pet godina ne funkcioniranja vlasti koja je na zagrebačkom asfaltu i u jednom hodniku puknula kao dinja on je iskoristio trenutak da od svega napravi sebi epp.

On, koji nije poduzeo baš ništa za cijelih pat godina svog premjerstva da makne kriminal sa hrvatskih ulica i tako bio najodgovorniji za kolaps cijelog sistema umjesto da podnese ostavku uhvatio je krizu za rogove. Pa je odmah javno na svim dalekovidnicama objesio Pedra, dotadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Berislava Rončevića što nije bila nikakva šteta a onda uz veliku pompu doveo kao spasitelja i hrvatskog McClouda nikoga drugog do Tomislava Karamarka, dotadašnjeg šefa SOA koji nije bio ništa manje kriv od šeprtlje Rončevića jer je od 2000. pa do ubojstava bio sve i sva u obavještajnoj zajednici pa je nemoguće da nije sve znao ali, očito, nije ništa poduzimao.

I javnost je popušila pa je rezultat bio ga je umjesto da ona od njega iskamči ostavku, Sanaderu porastao rateing.

Sad imamo ovu katastrofu sa opožarenom Dalmacijom.

Da postoje svi uvjeti da se ovako nešto dogodi nikada nije bila tajna. Znalo se to još u prošloj državi samo je ona bila mnogo pripremljenija za reakciju. Sistem tkzv. društvene samozaštite koji je bio izgrađen bio je doveden gotovo do savršenstva i kao takav uzor čija su iskustva kopiraili mnogi u svijetu. Onda se nije moglo dogoditi da u poplavljenim područjima ljudi danima čekaju u svojim kućama prehrambene namirnice ili da jedni te isti vatrogasci padaju s nogu jer ih danima nema tko zamjeniti na pumpama. Ili da službe jednostavno ne funkcioniraju a građani trpe.

A nitko se nije "slikao" pred kamerama i sakupljao političke poene.

Odgovornost trenutačnog premijera gospodina Plenkovića za očito ne funkcioniranje državnog aparata, ne postojanje niti strategija niti potrebne organiziranosti društva za postupanje u sovakvim kataklizmama je samo djelomična. On je za razliku od Sanadera u vrijeme ubojstava prekratko na tom mjestu da bi mogao odgovarati za naprosto očajnu neorganiziranost zemlje za reakcije na ovakve katastrofe. To što mi danas nemamo ni jednu organiziranu društvenu snagu osim vatrogasaca, kanadera, air traktora i njihovih pilota, što je puno premalo za potrebe, nije njegov grijeh ali rješavanje ovog problema može biti otponac za njegov uspjeh.

Mi nemamo riješenu odgovarajuću zakonsku regulativu. Neka se pobrine da je dobijem.
Mi nemamo "organizaciju" pa se građani samoorganiziraju. Neka se pobrine da je stvorimo.
Mi nemamo potrebnu opremu jer je ona koju smo imali netragom nestala. Neka se pobrine da je opet imamo.
Mi nemamo odgovornost državnih institucija i dužnosnika.
Neka ih dovede u red ili pošalje k vragu..ali
Mi imamo ono najvažnije

Mi imamo ljude ljude koji se samoorganiziraju, dakle, ljude koji nesebićno hoće pomoći.

To je kapital sa kojim g. Plenković raspolaže i sve ovisi samo i jedino o njemu.

Ako ovo ne iskoristi za to već samo , kao što je učinio njegov prethodnik Sanader, za samoreklamu, ovo će nam se ponoviti pa možda i sa još gorim posljedicama kao što je npr. bila ona katastrofa na Kornatima nakon koje se očito nije baš ništa promijenilo.

Koliko upravo čujem na presicama g. Plenkovića, on ništa ne shvaća.

Pa baš kao i Sanader, više ostavlja utisak čovjek kojem je jedino stalo do toga kakav će ostaviti utisak na gledatelje i potcjenjuje ih misleći da će ih nabrajanjem statističkih podataka u kojima požar skoro pa da se nije ni dogodio a i ono malo dima što se pojavilo na nekoliko mjesta je bilo pod kontrolom, pogoditi u žicu i još si malo više podići rateing.

Jedva čekam da nam IPSOS kaže je li mu uspjelo...

Oznake: požari

MINISTAR MARIĆ, IPAK, TREBA KAO MORALNI ČIN PODNIJETI OSTAVKU

Kada je 2001. tadašnja ministrica zdravstva Ana Stavljenić Rukavina podnijela ostavku zbog pomora pacijenata na dijalizi prouzrokovane neispravnim filterima u aferi Baxter ona je to učinila kao moralni čin. Sama nije bila kriva ali se smatrala moralno odgovornom za ono što se dogodilo u njenom resoru i učinila je jedino što je smatrala odgovornim, zahvalila se na časti. Osim gospođe Rukavine ostavke su kod nas iz moralnih razloga podnijeli još samo samo Niko Bulić i Ivica Kirin,,,

Kad bi netko iz svijeta gdje se ministri smatraju moralno odgovorni ako vlak kasni ili ako si ministrica kupi na službenu karticu hulakopke zaključivao na temelju ovog podatka stanje morala u hrvatskih ministara i ostalih dužnosnika sigurno bi nam pozavidio na njihovoj visokim standardima kojima se rukovode, no, to bi bilo samo za to što ne postoji nikakva evidencija dužnosnika koji su zbog moralnih razloga trebali dati ostavke a nisu ( a neki i odbiti postavljanje na tu funkciju).

A ta bi bila poduža .

Zbog izgubljenih ljudskih života najdrastičniji slučaj koji je do neba vapio ako ne baš za kaznenim progonom onda u svakom slučaju za ostavkom iz moralnih pobuda se svakako zbio kada se 2009. dogodila željeznička nesreća u Rudinama kod Kaštela u kojoj je poginulo šestoro putnika za koju tadašnji ministar prometa i veza gospodin Kalmeta navodno nije bio osobno kriv ali mu, za razliku od gospođi Rukavini, nije bilo ni na kraj pameti da sebe smatra moralno odgovornim za ono što se događa u njegovom resoru pa nije podnio ostavku.

Nakon ovakvog primjera samo po sebi se razumijeva da su i ministri i drugi dužnosnici i dalje bili ministri i dužnosti i ni na kraj pameti im nije bilo da se odreknu svojih apanaža iako su se protiv njih vodile istrage a neki su u džepovima imali čak i optužnice iz čega je očito da je praksa kod nas da se ministarska fotelja ne napušta samo tako a pogotovo ne zbog nekakvih moralnih razloga.

U duh te prakse sasvim se uklapa i ova trakavica sa odgovornošću ministra Marića za 48,3 miliona eura koje je komisija HBORa na sjednici kojoj je on predsjedao dodijelio tvrtkama povezanim s tvrtkom u kojoj je on radio prije nego je postao ministar, Agrokorom d.d. čiji je vlasnik gospodin Ivica Todorić, zbog čega je sumnjiv da je radio za njega a ne za državu.

Gospodin Ivica Todorić je čovjek koji širenje svojeg imperija dobrim djelom može zahvaliti i svojoj vještini baratanja sa onim što se zove "ljudski faktor"… Točno je da je on bio pomazanik bogova Gregurića, Barbića, Vlahovića, Lukovića, Prke, Šexa & co…. ..i naročito vrhovnog, Tuđmana, ali mu se mora priznati i da je znao dobro kormilariti sa brodom koji su mu dali u ruke naročito zato to što je znao odabrati dobre mornare. Dugačak je to spisak posada jer je on zapošljavao i bivše i buduće pa su tako kod njega radili ili upravo rade i ljudi poput bivšeg guvernera Rohatinskog, sina državnog odvjetnika Cvitana, top policijota Marijana Benka, Seka Tuđman, Nataša Rohatinski, Ognjen, Ivana, Krajačić, Mislav, Mirka, Galić, Damir Kuštrak, Vedran Cvitan…Sonja Grčić…pa se taako na jednoj plaubi našao i doktor Marić.

Zbog čega je doktor Marić 2012. kad je sa vlasti otišao HDZ kojemu je on služio kao državni tajnik u ministarstvu financija odbio Linićevu ponudu da nastavi raditi u tom ministarstvu i rađe otišao raditi u Agrokor d.d. on sam nikada nije ništa rekao ali se može pretpostaviti da je kao mogući razlog bila ona ogromna crna rupa od 50 milijardi nenaplaćenih poreza i koncesija koja je ostala iza ministarskog tandema Šuker- Dalić i njega državnog tajnika za koju se saznalo tek kad je Slavko Linić ušao u posjed ključa ministarstva. Za tu rupu koja je bila najstrože čuvana državna tajna do danas nitko od njenih tvoraca nije bio pozvan na odgovornost ali se u vrijeme odlaska gospodina Marića iz ministarstva nije moglo znati da će biti dozvoljeno da je prekrije zaborav a nacija iz svojih džepova zatrpa pa je razumljivo da je gospodin Marićvjerojetno izračunao da mu je probitačnije otiči pod Gazdin kišobran nego ostati u ministarstvu i odgovarati na neugodna pitanja.…

Osim toga poznavajući način na koji je funkcioniralo Todorićevo carstvo itekako ima mjesta i sumnja da je Todorićev dio u toj rupetini neplaćenih poreza i koncesija bio lavovski što je Marić svakako morao znati jer je nemoguće da službenik koji planira i izrađuje proračun ne prati efekte njegove primjene i da ne zna kako mu se proračun puni i tko ga ne puni pa je amnestiranjem Gazde od izmirivanja obaveza Gazdu zadužio i tako mu se preporučio…

Doktor Marić je ostao u Agrokoru četiri godine, točnije do ponovnog povratka na vlast HDZ i njegovih ortaka. Radio je na mjestu izvršnog direktora za strategiju i tržište kapitala pa je naprosto nemoguće da nije znao kolike su potrebe Agrokora za kapitalom, zašto su takve kakve su, kakve su mogućnosti Agrokora da servisira svoje obaveze, kakve su preference kapitala na tržištu..itd.. jer je na tom mjestu morao imati roentgensku sliku novčanog krvotoka i komapnije i tržišta, u tančine točnu, kako bi imao podlogu za donošenje kvalitetnih analiza koje su preduslov za prilagođavanja strategije prema stvarnim potrebama i mogućnostima svake kompanije pa i Agrokora.. .

Gospodin Marić je nedvojbeno vrlo inteligentan i školovan pa mu sa svim saznanjima koja je imao nije trebalo biti naročito teško zbrojiti dva i dva i shvatiti da priča pomalo ide u gadan zaplet u kojem će perje letjeti na sve strane i zaključiti da bi bilo uputno, opet, promijeniti zrak što je sasvim prihvatljivo objašnjenje zašto je on prihvatio poziv mr. Oreškovića da uđe u njegovu vladu i preuzme ministarstvo financija.

Za pretpostaviti je da je i gospodinu Ivici Todoriću bila draga ideja da na tom mjestu vidi svog čovjeka.

Meteorska vlada gospodina Oreškovića je brzo izgorjela u ubitačnoj političkoj atmosferi koja joj je nametnuta i iz vana i iz nutra a, budimo iskreni, i nije je bila ni šteta, no gospodin Marić se zbog iskazanih kvaliteta i lagane karizmatičnosti mladog i pametnog momka uspio spasiti i sa preferencama koje je imao ostao je i u novoj, Plenkovićevoj, vladi, ministar u istom resoru.

No, priča kaže da se, kako se situacija u njegovoj mega kompaniji sve više približavala rubu kada se više neće moći sakrivati stvarno stanje, gospodin Todorić predomislio i krajem prošle godine pozvao Dr. Marića da se vrati u kompaniju. Što je ovaj glatko odbio pa je da se ne zamjeri Gazdi sredio istom inkriminirani 48,3 miliona eura kredita i tako se otkupio za što ga sada razmazuju i oporba i mediji tvrdeći da je sve to skupa krunski dokaz da je znao da se približava Agrokorov sudnji dan i da je lagao javnost kad je početkom godine na izravne novinarske i ine upite izjavljivao da je sa Agrokorom sve O.K,.

I, naravno, traži se njegova ostavka...


Gospodin Marić, a što bi drugo, poriče da je znao da će Agrokor d.d. "kleknuti" kao što kažu kuloari da je navodno lani rekao na košarci svojim prijateljima, no, ma koliko se on pozivao na svoj kućni odgoj koji mu brani da laže ipak stoji činjenica da je on u Agrokoru bio izvršni direktor za strategiju i tržište kapitala! I da je baš kao što je morao znati za onu "crnu rupu" od 50 milijardi kuna nenaplaćenih poreza i koncesija u prihodima države morao znati i za njenu sestru u Agrokoru. Iz čega proizilazi da je njegova osobna odgovornost za bačenih 48,3 miliona eura nedvojbena. Pri čemu ga audio snimka razgovora na suspektnoj sjednici u HBOR na kojoj se odlučivalo o dodijeli spornih kredita iz koje je razgovjetno da se izostavio od glasanja i da nije nikoga nagovarao da glasa za njihovu dodjelu, u oće ne abolira od odgovornosti jer je razgovjetno i da je propustio učiniti ono što je naprosto po službenoj dužnosti morao: intervenirati u izlaganje zajmotražitelja i odbiti procjenu boniteta tražilaca koja je bila " vrlo kvalitetno" a koja je preporučila HBORu zajmotražitelje kao solidne i ne previše zadužene kompanije jer je znao da je lažna! On je morao obavijestiti članove komisije o stvarnom stanju! Ali nije. Jer bi to rezultiralo odbijenicom pa bi gospodin Todorić bi ostao kratkih rukava a on se ne bi otkupio..

No, ni to nije sve. Podnošenje krivotvorenih podataka da bi se ne osnovu njih izvukla materijalna korist je kazneno djelo pa se ministar Marić kao visoki državni djelatnik nije u opće imao ni moralno ni zakonsko pravo izuzeti od odlučivanja o dodijeli ili ne dodijeli inkriminiranih kredita.

Kad se sve zbroji i oduzme očito je da je dozvolivši da sve prođe kako je prošlo, ministar Marić utjecao, i to aktivno, na odluku o dodijeli kredita.


Činjenica je da doktor Marić kao ministar financija ima već neke rezultate iza sebe. Doduše, u njima ima mnogo toga što je ostalo post festum iza Milanovićeve vlade no, čini se, da se on uspješno nadovezao na taj val i financije nam stoje sve bolje i bolje zahvaljujući i njemu. Činjenica je i da ga svi hvale i kao stručnjaka i kao čovjeka, kako to reče gospodin Pernar : " On je privatno O.K. tip." ali, evidentno je da je napravio veliku štetu državnom eraru pa bi se , ipak, trebao zahvaliti na povjerenju, koje je već tako i tako izgubio.

Ili će biti samo još jedan dokaz da kod nas u politici vladaju zakoni balkanske krčme u kojoj je najvažnije da ništa ne priznaš.

Jer onda nisi kriv pa ne moraš podnositi ostavku.....

Oznake: marić ostavka

+


ZAŠTO JE KOALICIJA HDZ – HNS, IPAK,
NEDVOJBENO IZBORNA PRIJEVARA?





"U hrvatskom izbornom sustavu natječemo se na razmjeran način, što znači da postoji 10 izbornih jedinica plus manjine plus Hrvati izvan Hrvatske. U takvom sustavu nemoguće je da netko dobije 76 zastupnika. Svi moraju pregovarati za poslijeizborne koalicije. Je li prijevara birača da je Most išao s HDZ-om nakon 11. rujna? Ista je stvar. Tadašnji čelnik SDP-a daje ostavku, klubovi se formiraju u Saboru. Ta rečenica o prijevari apsolutno ne stoji",
Ovako je u intervjuu HTV premijer paravlade gospodin Plenković pokušao prodati naciji muda pod bubrege glede očite izborne prijevare koju je počinio zajedno sa većim dijelom vodstva male i beznačajne strančice HNS-e ali koja je zahvaljujući epskoj gluposti vodstva SDP-e postala vlasnica devet mandata u Saboru i to u situaciji kad je i jedan vlasti vrijedan.

O da, gospodine predsjedniče, ta rečenica o prijevari itekako stoji!

Kako kod nas stoje stvari sa demokracijom i pravnom državom teško da nas može nešto toliko obradovati kao činjenica da je gotovo nemoguće da jedna stranka sama sakupi 76 zastupnika i da zbog toga svi moraju pregovarati za postizborne koalicije. No ono što je gospodin premijer pokušao s time dokazati da njegova izborna prijevara glasača nije prijevara i argumenti koje je za to prosuo a daju se svesti na „ I drugi su varali pa mogu i ja“ naprosto ne stoji.
Jer suštinsko pitanje je: Tko u Hrvatskoj u skladu sa našom regulativom ima pravo sklapati postizborne koalicije?
A odgovor na njega koji se nalazi u Našem Ustavu i Zakonu o izboru predstavnika u Hrvatski sabor i nije ono što premijer pokušava podvaliti naciji..

Naše zakonodavstvo poznaje tri vrste načina kandidiranja na izborima no sva tri se odvijaju putem kandidacijskih izbornih lista. I pri tome je vrlo demokratično pa dozvoljava da na listu ide neka stranka sama ili koalicija stranakapa se te liste definiraju kao „stranačke liste“ kao i liste nezavisnih kandidata koje se tako i zovu:“ nezavisne“

I u tome što danas nije tako je srž problema koji imamo a čije postojanje gospodin Plenković tako uporno pokušava negirati. Naime, hrvatsko zakonodavstvo ex plicite ne pozna kao glasački objekt stranke nego izborne liste. Za razliku od gospodina premijera koji se ponaša po onoj: „ Država , to sam ja!“ pa jer mu to tako odgovara gazi i Ustav i Zakon o izborima predstavnika u hrvatski Sabor i gura u prvi plan stranku sa tuđe stranačke liste, HNS, kao da je ona dobila mandate a ne lista na kojoj je bila i onda zamjenom teza pokušava prevariti cijelu naciju izjednačavanjem ne izjednačivog.

Opća je pojava da se malo koja stranka kod nas usudi sama izaći na izbore a pogotovo se to ne usude dvije najveće koje u stvari u ovom sustavu bipola jedine imaju sposobnosti da obnašaju vlast pa zato moraju sklapati predizborne koalicije. U kojima nastoje pod svoje krilo uhljebiti što više malih stranaka i strančica kako bi tako priskrbile svojoj listi još koji postotak glasaća . A to je kako trenutačno stoje stvari kad nitko ne može samo tako namaknuti niti minimalno potrebnih 76 ruku a kamo li više s čime bi mu vlast dobila kakvu takvu stabilnost, presudno važno. I stoga razvlači lica u osmjehe malim strankama jer ih čini važnima i održava na životu. Naime, velika većina njih da izađu na izbore samostalno nikada ne bi prešla izborni prag pa se pred alternativom da završe na političkim marginama ili još gore, ugase, njihova rukovodstva vrlo rado šlepaju uz velike stranke i pri tome oportunistički koriste nastalu gužvu da se izbore za nesrazmjerno svojoj veličini veliko učešće na izbornim listama. Tako nastaju zajedničke stranačke kandidacijske izborne liste koje su u stvari brakovi iz interesa što glasače i ne mora zanimati ali ih svakako zanimaju poruke koje u vidu svojih programa one odašilju prema njim.
Ti programi su ono oko čega se tvorci liste mogu dogovoriti, dakle, zajednički uradak svih kooperanata na listi pa to znači da pristajanjem na pojavljivanje na zajedničkoj kandidacijskoj listi sa zajedničkim programom oni prema glasačima nastupaju kao jedna politička izborna opcija.

No, da bi u opće mogle pristupiti izborima liste moraju ispuniti uvjet da ih Državnom izbornom povjerenstvu predlože birači. Tako naime glasi

Članak 20
„ Birači predlažu kandidacijske liste na temelju pravovaljano prikupljenih potpisa. Za pravovaljanost prijedloga liste izborne jedinice za izbor zastupnika u Sabor potrebno je prikupiti najmanje 500 potpisa birača.“

Zbog toga zainteresirani moraju sa svojim listama izaći pred birače i tražiti njihove potpise kako bi se mogli s njima legitimirati kod Državnog izbornog povjerenstva kao politički čimbenik koji iskazuje interese i političke stavove dovoljno velikog dijela biračkog tijela i zato ima pravo da se na izborima natječe da zastupa njegovu političku volju u kreiranju vlasti.
No, pri tome dolazi do uzajamnog odnosa jer nastaje obaveza lista prema biračima koji su im svojim potpisima omogućili da pristupe izborima, da će provoditi svoje programe koja nije u opće samo moralna. Naime, stranke i pojedinci koji su na tim listama stječu određene materijalne koristi pa svako izigravanje svojih obećanja da će provoditi ponuđene programe ima obilježja klasične prijevare kako je to opisano člankom 236 KZ.
jer svaki birač koji daje svoj potpis nekoj od lista daje ga in bona fide pod presumpcijom da će se politička opcija za koju se odlučio stvarno zalagati da ostvari što je navela u svojem programu i obećavala u predizbornoj kampanji u kojima je on prepoznao svoje ideje o izgradnji našega društva i ili svoje interese. .i ili vratiti mandat a narodu prepustiti da si izabere neku drugu vlast….inače im ne bi dao svoj potpis kao što im ga ne daju oni glasači koji imaju drukčije političke i ine svjetonazore…


Procedura daljnjeg postupka s listama je opisan u

Članak 21.

„ Prijedlozi lista moraju prispjeti Državnom izbornom povjerenstvu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Državno izborno povjerenstvo), najkasnije u roku od 14 dana od dana raspisivanja izbora. U prijedlogu liste izborne jedinice za izbor zastupnika u Sabor obvezatno se navodi naziv liste, a kandidati moraju biti na listi poredani od rednog broja 1 do zaključno rednog broja 14. Naziv liste jest puni naziv političke stranke, odnosno političkih stranaka ili stranačke koalicije, koja je, odnosno koje su listu predložile…………………... Ukoliko je listu predložila skupina birača njezin naziv je »neovisna lista«.
Nositelj liste ne mora biti kandidat na listi. Kandidatom se može biti samo na jednoj listi i samo u jednoj izbornoj jedinici.“

Iz odredaba ovog članka je očito da se: Kandidatom se može biti samo na jednoj listi i samo u jednoj izbornoj jedinici.“
dakle, nema pretrčavanja upravo zato da ne bi bilo varanja birača……kao ni posljedica: ilegalnih obnašatelja vlasti…

Članak 22. razrađuje protokol s listama koje su prispjele u DIP nakon kojega one postaju ne samo politički već i pravni subjekti.

„Državno izborno povjerenstvo će u roku od 48 sati od predaje lista izbornih jedinica za izbor zastupnika u Sabor, prihvatiti i u svim dnevnim novinama u Republici Hrvatskoj i na Hrvatskoj radioteleviziji objaviti sve pravovaljano predložene liste za svaku izbornu jedinicu. ……………………………. Zbirna lista sadrži naziv svake liste izborne jedinice, te ime i prezime nositelja svake liste. Na zbirnu listu izborne jedinice, stranačke, odnosno neovisne liste se unose prema abecednom redu punog naziva političke stranke, odnosno koalicije političkih stranaka koja je listu predložila. Ako je više političkih stranaka predložilo zajedničku listu, ona će se unijeti na zbirnu listu prema nazivu prve po redu političke stranke u prijedlogu.
…………………………………...“


Članak 25. je značajan jer daje svim listama koje su prihvaćene mogućnost da odustanu od kandidature ali ne dozvoljava odustanak jednog ili više kandidata. On glasi:

„Političke stranke koje su predložile prihvaćene liste kandidata za izbor zastupnika u Sabor, mogu na način predviđen njihovim statutom ili posebnom odlukom donesenom na temelju statuta odustati od te liste najkasnije 48 sati nakon što je bila objavljena od strane izbornog povjerenstva izborne jedinice. Za neovisnu listu odluku o odustajanju donosi osoba ovlaštena za zastupanje liste.
Pisana obavijest o odustanku mora prispjeti izbornom povjerenstvu izborne jedinice u roku iz stavka 1. ovoga članka.
Odustanak jednog ili više kandidata s liste nije dopušten nakon prihvaćanja liste na kojoj su navedeni, te se odustanak nekog od kandidata neće uvažiti i takova će lista ostati pravovaljanom s imenima svih objavljenih kandidata.

Dakle sve je jasno: u Hrvatskoj postizborne koalicije mogu međusobno sklapati samo liste koje su prešle izborni prag a ne nikako njihovi dijelovi koji se iz bilo kojeg razloga odmetnu sa njih. I tako do sljedećih izbora koji zbog ove činjenice mogu biti i prijevremeni. Što nije ništa neobično, nezamislivo ili nedemokratski…

Zato premijerova poredba MOSTa i HNS iz jednostavnog razloga ne drži vodu: MOST je na izbore išao sam na svojoj listi a HNS nije. Pa je MOST sasvim legalno kao lista sa listom poslije izbora mogao ići u koaliciju s HADEZEOM. A HNS nije bio slobodan ići kuda je htio i s kim je htio jer nije bio verificiran kao politička opcija na vlastitoj nego na zajedničkoj stranačkoj listi kojoj je bio nositelj gosn Milanović.. Pa je imao obavezu da se ponaša u skladu sa iskazanom izbornom voljom glasača koji su dali svoje potpise toj listi. Sve drugo je prijevara. Što je regulirao
Člankom 338
Tko dodavanjem, oduzimanjem, brisanjem glasova ili na drugi način krivotvori rezultat izbora kazniti će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina

Pa ma koliko se gospodin premijer trudio da dokaže suprotno, sve ovo ipak izborna prijevara jer je bilo i oduzimanja i brisanja a izgleda i drugih načina na koji se izigralo iskazanu volju glasača.

A to nije ništa drugo do light državni udar jer njegova „vlada“ koja obnaša vlast nije nastala izborom od strane naroda već gaženjem temeljnih akata Republike Hrvatske.

Ovo su teške riječi no, na našu nesreću, nije ih teško dokazati. Naš Ustav kaže:

Članak 1.
………….
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

Dakle, narod bira svoje predstavnike.! Ne Sabor, ne vlada, ne premijer!
To je dogma
Conditio sine qua non o kojem se ne raspravlja !
I zato narod nitko ne smije varati
Na ovom članku počliva legitimitet svake vlasti u ovoj državi ili bilo kojoj državi koja sebe deklarira kao demokratsku. Bez udovoljavanja ovom uvjetu, ni jedna “vlast” ne bi proizilazila iz volje naroda I narod ne bi imao obavezu da je poštuje.
Važno je napomenuti da izborom svojih predstavnika ne prestaje pripadanje vlasti narodu ( U Republici Hrvatskoj vlast proizilazi I pripada narodu…. ) pa bi svatko tko ne bi poštivao ove odredbe Ustava bio uzurpator I podllijegao kaznenom progonu.


Dakle, gospodine Plenkoviću: može li se jasnije zakonom regulirati da je svaki pokušaj pretrčavanja s jedne liste na drugu, mijenjanje volje birača i zato izborna prijevara?

U konkretnom slučaju radi se o prijevari dvije grupe birača: one koja je dala svoje potpise stranačkoj izbornoj listi na kojoj je bio HNS i one koja nikada ne bi dala svoje potpise vašoj listi da je na njoj bio i HNS.

Dakle, krimen HNS je, što god o tome javnosti nesuvislo trolao gospodin Plenković, izborna prijevara i to najgore vrste koja ima sve elemente protuustavne uzurpacije vlasti!. Koju je skrojio upravo on. I to ne sam. Već uz pomoć čitavog tima agenata s kojima je „izbušen““ HNS i koji je danima, tjednima i mjesecima obrađivao članove Upravnog odbora HNSe. .Što bi trebalo biti od interesa nekih državnih institucija. DORHa , USKOKA i SOA svakako. Ili nas gospodin koji je svratio iz Europe da nas civilizira stvarno misli uvjeravati da je sve samo posljedica njegovih pregovora sa Vrdoljakom a da su Štromar, Ferenčak i onako velik broj članova Upravnog odbora samo tako, spontano i masovno, sami od sebe podržali fuziju sa HADEZEOM? I samo iz plemenite pobude da se spasi kurikularnu reformu kako je u 3 sata u jutro twitnuo najveći lažov i obmanjivač u hrvatskoj verziji balkanske političke kaljuže od osamostaljenja do danas. Kaljuže nad kojom se zgražavaju i stanovnici susjednih država koje su po vlastitom priznanju u nama vidjeli državu članicu EU, civiliziranu, pravnu i demokratsku. Koja da im je trebala biti uzorom! A sad se ne mogu načuditi svojoj naivnosti…


Može se gospodin Plenković praviti blesav pred hrvatskom javnošću pa lamentirati na sebi svojstven način u svom teatru sebi sličnih što god hoće pa i potcjenjivati inteligenciju nacije konstrukcijama koje ne bi pas s maslom pojeo kao da je ono što je radio MOST u koaliciji sa njim bilo nelojalno i „nešto drugo“ a ovo što je napravio HNS zajedničkoj listi na kojoj je izabran u Sabor sasvim moralno i demokratski domet ali činjenice su činjenice. A one kažu da je HNS pronevjerio glasove građana i da su građani koji su joj in bona fide dali potpise i glasove ostali bez zastupnika svojih političkih opcija i interesa u vlasti. Pa im je tako na perfidan način onemogućeno da konzumiraju svoje ustavno i zato neotuđivo pravo da glasaju i da svojim glasom sudjeluju u kreiranju političkog, gospodarskog, kulturnog i inih oblika života u svojoj zemlji. A naročito, da si izaberu vlast kakvu žele. Kao što to piše u navedenom Članku 1. Ustava RH. Pa ako je narod neposredno odlučio da lista na kojoj je i HNS ide u oporbu onda i HNS ide u oporbu. A ne na vlast. I nitko do sljedećih izbora to nema pravo mijenjati. Pa ni ulašteni Plenković ni svi njegovi pajdaši iz političkih i još nekih podzemlja. ….

Da živimo u pravnoj državi o svemu ovome bi se po službenoj dužnosti oglasio Ustavni sud.
No, bez brige.

Tamo su reizbori pa su zauzeti borbama za mandate i nemaju vremena da prate što se događa u državi.

NOVI DEMOKRATSKI DOMETI U HRVATSKOJ PO GOSPODINU PLENKOVIĆU



Komentirajući sinoć na kasnoj pres konferenciji stvaranje koalicije sa HNS Plenković je izjavio da je to pozitivno za demokraciju u Hrvatskoj!
Dakle po gospodinu Plenkoviću - " tko jebe birače?" je demokratska metoda!
Jer HNS nije na izborima dobio mandat od glasača da ide u koaliciju sa ADEZEOM već sa SDPom pa čak devet zastupničkih mjesta ima zahvaliti samo svome potpisu na Ugovor o koaliciju kojim se i pismeno obavezao da ne će ići sa HDZom.
Od kojih će sada 5, izigravanjem tog ugovora što je de jure drastično mIjenjanje iskazane izborne volje glasača, dakle izborna prijevara koja je kazneno djelo pa bi kao takvo trebalo biti predmetom sudskog postupka ali o čemu bi se trebao izjasniti i Ustavni sud, staviti na raspolaganje oponentskoj stranci HDZi.
I to je po gosp. Plenkoviću novi domet hrvatske demokracije koji je očito došao sa njegovom pojavom.
No, ovom "dometu" demokracije treba dodati još jedan, svakako ne manje zanimljiv. Naime, svima u ovoj zemlji je jasno da bez koaliranja sa SDP HNS nikada ne bi prešao
izborni prag i ne bi bio parlamentarna stranka. Jer je za HNS veliki dan kad na izborima dobije više od 2,5 % glasova pa zato što zastupa politički zanemariv broj građana nije niti bitan niti kvalificiran za sudjelovanje u odlučivanjima o narodnim pitanjima. Nakon raskola koji je očit i koji će rezultirati osipanjem za tako malenu stranku bitnog broja članstva s neumitnom posljedicom njene još veće atomizacije ta HNS nebitnost postaje još drastičnija pa je umjesno pitanje: što oni u opće rade u vladi i Saboru? Koga zastupaju? Čije interese? Koji segment nacije ih je ovlastio? Temeljem čega imaju prerogative da odlučuju o narodnim pitanjima?
Gospodin Plenković, čovjek koji se vratio u zemlju s navodnim zadatkom koji je dobio od EU pučana da civilizira HDZ i dovede ga u okvire normalne pučanske stranke ali i da to isto učini sa političkim životom Hrvatske je izabrao čudne načine za to. Ulazak u dil sa nekoliko desperadosa koji su spremni da se prodaju za šaku pijeska u pustinji ne govori ništa lijepo ni o njemu. Naprotiv, to ga teško kompromitira i kao čovjeka i kao političara jer udružiti se sa ljudima za koje vlada opće i ispravno uvjerenje da su za dobro vlastite riti ugasili stranku koja ih je stvorila samo da bi dobio nekoliko ruku u Saboru i vladi iza kojih nitko ne stoji i to još proglašavati demokratskim "dometom" i nije nešto što bi naciju trebalo uvjeriti da smo u njegovoj pojavi dobili političara europske orijentacije.
Kad se tome dodaju i ostala iskustva koja imamo sa njim od toga koga je sve pripuštao u vladu a koga tjerao iz nje, kakve je sve zakone predlagao Saboru i ostalo, čini mi se da on tu svoju europsku oirjentaciju ostavio prilikom povratka u zemlju
negdje na Bregani. Da mu se nađe kad ide u Brisel ili tako negdje a za domaće potrebe ima sasvim drukčije norme.
Po kojima izborna prijevara i naknadno mijenjanje iskazane izborne volje građana ove zemlje novi, pozitivni demokratski domet.
Ako mu je od koristi, naravno.

Kategorije Slika Komentari Odaberi
Uredi post
28.05.2017.
18:41
I tako. Kao kontrapunkt svim aktualnim događanjima s i oko Agrokora od kojih nam cijela država kuha kao Papenov lonac i svaki dan smo nekoliko desetaka stupnjeva bliži trenutku kada će nam sve to eksplodirati u lica, iz susjedne nam i bratske države Srbije stižu vijesti da ona nema baš ništa protiv Gazde. I to ne zato što je ovaj rasturio pola Hrvatske već zato što njegove firme u njoj posluju u skladu sa njenim zakonima pa od repertoara njegovih poslovnih ideja s kojima je dva i pol desetljeća đogirao po Hrvatskoj ona na svom ozemlju nije vidjela ništa.

A u našoj državici, ponosnoj članici EU, građani se čudom čude tim vijestima i pitaju kako to da Gazda tamo nije napravio ni približno tako veliku poharu kao u domaji. U stvari, nije napravio ni p od pohare.

A stvar je jednostavna: Gazda si tamo nije dozvoljavao ništa od onoga što ovdje je.

Pa si tako nije dozvoljavao da upada u monetarni sistem. A u Hrvatskoj je. Zato što je to u Srbiji kažnjivo. A u Hrvatskoj kako za koga. Jer u Hrvatskoj o tome što je a što nije kažnjivo odlučuje „ politička volja „. Pa kod nas za aktiviranje institucija nije dovoljno da se počini krimen. Za to treba još i amen institucijama od onih koji su se još 1990.pobrinuli da od države i njenih institucija naprave svoju prćiju pa sad imaju moć da nameću svoje interese cijelom društvu. A „politička volja“ je jedan od boljih instrumenata za to preko kojeg se oni staraju da ne stradaju njihova djeca, gojenci i miljenici. Već samo nepoćudni i stoka sitnog zuba. Pa je ona nešto kao kišobran pod koji se sklanjaju od odgovornosti sve sistemske lopine A kako Gazda tamo nije imao taj kišobran, tako tamo nije niti izdavao bonove. Kao u Hrvatskoj. S kojima je izmirivao svoje obaveze umjesto sa domaćom valutom. I usput si osiguravao monopolni položaj kod kupaca…Ali ne i keš za PDV. Bog će ga znati. Možda je on mogao i PDV platiti bonovima. Koga bi to začudilo?

Kad „kišobran“ čini čuda!

Ništa manje čudno začuđenim građanima Hrvatske nije ni kako to da on tamo nije nikoga zavio u crno i zamračio milijarde? Kao što je u Hrvatskoj. Pa im nikako ne ide u glave da je on tamo plaćao robe svojim dobavljačima u rokovima zadanim srpskim zakonima. A u Hrvatskoj kad mu se htjelo. Kako mu se htjelo. Ako mu se htjelo. Pa zato tamo nije uništio na tisuće malih, srednjih i velikih dobavljača. Kao u Hrvatskoj. Iako se, to mu se mora priznati, i ovdje držao zakonskih rokova. Samo što je ovdje slabo poznato da postoji jedna sitna razlika između srpskog zakona i hrvatskog. Naime, kod nas se netko pobrinuo da uz pomoć sabora u naš zakon ugradi detalj kojega u srpskom nema a u kojem leži vrag: da je valuta 60 dana osim u „izuzetnim slučajevima“. A kad nastupa izuzetan slučaj, to odlučuje Gazda. Obično: ad calendas graecas. Pa Hrvatski zakon tako štiti dužnika a ne vjerovnika. Naravno, samo ako je dužnik iz plejade stupova društva. Kao što je Gazda. Pa mu može biti da duguje milijarde. Na ostale građane se odnosi ovršni zakon. Pa oni kako je to izrijekom rekao sudac Kolakušić mogu zbog jedne kune duga ostati bez stana i završiti u Caritasu. A Gazda zbog milijardi, u Kulmerovim dvorima.
Jer je on ispod „kišobrana“ a oni nisu.

A nije ni to sve.
Iako je zemlja Srbija čuvena i po omiljenoj nam leskovačkoj mučkalici iz čega bi se moglo zaključiti da i Srbi imaju genetske sklonosti mućkanju, Gazda tamo, i to smo saznali, iz istog razloga zbog kojeg nije izdavao bonove nije nikada mućkao niti sa mjenicama niti sa obveznicama. Pa tako tamo nije izdao niti jednu jedinu mjenicu bez pokrića a nije se bavio ni njemu tako omiljenim hobbyem, fakturingom? Kao u Hrvatskoj. Gdje ih je štancao na tekućoj liniji u tri smjene. I pritom još nešto njih „zaboravio“ provesti kroz knjige. Da mu ne nagrđuju bilance. Pa sad financijski forenzičari pokušavaju složiti Agrokorov financijski kadaver i deru potplate obilazeći njegove dobavljače tražeći od njih podatke o njima. A zato vrijeme banke prijete da će početi hvatati za vrat te iste dobavljače. Jer su kako bi njihove robe dobile mjesto na njegovim policama morali dizati kredite kod njih i mijenjati ih sa Gazdom za nekakve obveznice. Čija je vrijednost sada ravna vrijednosti toalet papira ali ih banke žele naplatiti svojim dužnicima, dobavljačima, po nominalnim iznosima….A kako u Hrvatskoj oni imaju pravni status lošiji od divljači to na njih nema lovostaja. I zato su sad u škarama između velikih od kojih je jedan, Gazda, miljenik sistema dužan njima pa se boje da tu lovu nikada ne će vidjeti a drugi, banke, osvjedočene po svojoj socijalnoj osjetljivosti,su im je vjerovnici pa se boje da će im oderati kože. Zato ti dobri ljudi već danima ne spavaju. Za razliku od srpskih dobavljača koji spavaju kao puhovi. Pa ako na ulici sretnete čovjeka sa podočnjacima do asfalta i da još da k tome priča sam sa sobom kako će, majke mu mile, iz ovih stopa obustaviti nekakve isporuke, imajte razumijevanja za njega: on je bio Gazdin dobavljač što znači da nije pod „ kišobranom“

A ni to nije sve.

U državi Srbiji, zemlji seljaka na brdovitom Balkanu sa kojega mi tako neuspješno bježimo i nikada pobjeći nećemo jer se sam od sebe pobjeći ne može pa bi nam bilo pametnije da ne gubimo generacije falsificirajući našu povijest: Gazda se nikada nije mogao služiti sa njihovim pandanom našem HBOR kao bankomatom. Pa tražiti da mu je otvaraju u dva sata poslije ponoći i zavlačiti u nju ruke do ramena i uzimati kredite za koje se unaprijed znalo da će biti otplaćeni njegovim zahtjevom za otpis. Kao ovaj zadnji kojega mu je Marić dao iako je znao da te novce državna banka nikada više neće vidjeti. Za što neće odgovarati ni Gazda ni Marić a ni Plenković. Odgovarati će porezni obveznici.

A nije da on ne bi . Samo,tamo nije imao „kišobran“.

Svakako najčudnije je građanima Hrvatske kako to da je u zemlji Srbiji Gazda uredno plaćao svom domaćinu poreze!
Tko bi se tome nadao? Da Gazda nekome uredno plaća poreze? I da on tamo nije nikada bio dužan ni pare? Kad je u Hrvatskoj stalno dužan. I to preko glave. Pa i po nekoliko stotina a priča se i o cijeloj milijardi pa i dvije kuna. Naravno, namjerno. Jer ga je štitio „ kišobran“ koji je osigurao ne samo prešutno dopuštenje svih ministara financija i vlada u kojima su oni plandovali već i uz njihovu obilatu pomoć. Kako bi se on onda mogao pogađati sa tim istim vladama i ministrima koliko će biti diskont a koliko će platiti. Po uigranom sistemu: što veći duga napravim to će mi više ostati. Jer nije ista ušteda ako se traži oprost 30 % duga koji je 100 miliona kuna ili onog od pola milijarde.I uvijek bi mu uspjelo. Pa bi bilo uputno istražiti koliki je njegov cut u onih 50 milijardi kuna poreznog duga kojega Šuker i Dalić nisu naplatili za svojih ministriranja u vladi Sanader – Kosor? Zbog čega su u potrazi za lovom bili u stalnom road showu po cijelom svijetu i tako nas temeljito zadužili da će to otplaćivati i naši unuci. Jer je sasvim u skladu sa hrvatskom pravnom stečevinom da lova završi kod Gazde a dug kod plebsa. A u Srbiji to već od davno nije. Pa je nedavno njegov najbolji frend tajkun Miroslav Mitrović, težak oko 2 milijarde eura, dobio 5 godina Padinjaka, kako tamo od milja narod zove zatvor u Padinskoj skeli zbog utaje pišljiva dva miliona eura. Koje je u stvari utajio njegov sin ali uz debelu ćaletovu pomoć pa se sad ćale grebe i rukama i nogama na apelacionom sudu da ne završi u buksi . Stvarno čudni običaji u toj Srbiji…a još k tome sudanija nije trajala ni sto godina i nije bilo ni dvjesto odgoda ročišta?

Pa kako neš u takvoj državi uredno plaćati poreze? U kojoj nemaš „kišobran“!

Sve to a i još puno puno toga što je smio raditi u Hrvatskoj o čemu svaki dan saznajemo ponešto novo, nije smio raditi u Srbiji na istoku a niti u Bosni kojoj smo mi Zapad što god mi mislili o njima i funkcioniranju njihovih državnih institucija. Srbija i BiH nisu a Hrvatska je u EU pa svi u Hrvatskoj mislimo da je Srbija a pogotovo BiH pravno daleko iza nas. No, činjenice govore drukčije. Već spomenutom primjeru procesuiranja srpskog pandana Todoriću, Mitrovića može se dodati i primjer iz BiH. Tamo su se zbog kupovine i pljačke njihovog Energopetrola u organizaciji konzorcija INA Mol na optuženičkoj klupi našlo ni manje ni više do 25 umiješanih. I to od drirektora koji su radili u Energopetrolu pa do ministara i predsjednika vlade. Neki su već i osuđeni a postupak istrage nad Dragićevićem i Hernadijem je još u toku pa će oni biti 26 i 27 optuženi. A cijeli lopovluk je težak samo oko 120 miliona eura! Za razliku onoga kod nas gdje se štete mjere još neutvrđenim brojem milijardai eura a na odgovornost je pozvan samo jedan čovjek - Ivo Sanader. A o tome kakvo je ruglo postao proces protiv njega ne treba trošiti riječi jer je svima znano. No, iz ovih primjera se vidi i razlika između na jednoj strani Srbije i BiH i Hrvatske na drugoj. Iako su sve tri zemlje teško napadnute od kriminala koji je premrežio gotovo sve pore njihovih društava Hrvatska se izdvaja po nečemu a to je da je kriminal u njoj institucionaliziran kroz paralelnu paradržavu koja u stvari vlada onom zvaničnom i našim životima.

Parafraza tvrdnje da svaka države ima svoju mafiju a samo u Hrvatskoj mafija ima svoju državu najbolje se očituje upravo u postojanju kod nas tog famoznog " kišobrana " koji pruža zaštitu ali i potiče na pljačke kojega očito već duže vrijeme u Srbiji i BiH nema.

Pa je Gazda tamo bio lojalan gospodarstvenik a ovdje državni razbojnik...